Jedine dvije konstante života su prolaznost i promjenjivost.

S te dvije stvari čovjek uvijek može računati. Sve je prolazno - lijepe i ružne stvari, bol, tuga, sreća... i sve se mijenja, mijenja svoj oblik poput energije koja je vječna ali je poznajemo u različitim oblicima... Tako i bol prelazi u olakšanje, sreća u tugu, frustracija u zadovljstvo, prolazeći nekoliko stupnjeva poput brojeva od minusa  preko nule do plusa i obrnuto.

Život bi se slikovno mogao prikazati poput grafikona - sa svojim vremenskim intervalima i oscilacijama i konjukturama koje se pojavljuju  - pa moglo bi se čak i reći - po nekom uzorku koji je ipak određen negdje van dometa našeg osobnog utjecaja... na osi x grafikona života nalazi se prolaznost koju označavamo znakom beskonačnosti, na osi y promjenjivost koju označavamo intenzitetom i vrstom doživljaja... Krivulja života vijuga daleko od sjecišta prateći liniju prolaznosti, imajući svoje vrhunce i poniranja duboko upolje minusa...

Osobe u vašem životu isto imaju svoj životni grafikon... ponekad vam se krivulje i dodiruju, sijeku ili slijede istu putanju dodirujući se u nekim točkama, ponekad zajedno u vrhovima, a ponekad zajedno duboko ispod pozitive.. aponekad su vam krivulje toliko udaljene da se ni ne može uočiti da se nalaze zapravo na istom prikazu...

I tako, grafikon po grafikon, radi se tapiserija  života sve do beskončanosti, jer u konačnici, svi se ljudski životi mogu po nekoj ili nečijoj krivulji povezati, životni putevi presjeći na sjecištima, a gdje nečija krivulja završava - počinje tuđa i tako odavdje do beskonačnosti.

Jer prolaznost i promjenjivost su beskonačne konstante u grafikonu čovjeka, čovječanstva, Zemlje i univerzuma.